Popis literature uz Sto lica majčinstva

–        Positive Birth – Milli Hill – to je jedina knjiga koju sam pročitala prije poroda. Bila je zanimljiva i osvijestila što sve porod uključuje i kako na njega gledati kao pozitivno i prirodno iskustvo, a ne ga se samo bojati, preporučujem je.

–        Majka u meni – Zvjezdana Debić – to mi je bila prva knjiga tog tipa koju sam pročitala. Suosjećala sam s njom jer je stvarno imala zahtjevnu bebicu koja je jako puno i često plakala i satima je morala hopsati po lopti da bi je smirila… to mi je najviše ostalo iz njezine priče. No, kad sam dovršila knjigu zaključak mi je bio koliko god da jest otkrila da je dosta i prešutjela, falilo mi je mesa. Ona mi je otkrila i ovaj članak jedne žene koja je otvoreno pričala o tome kako nije sretna što je postala mama, valjda jedina koja se kod nas usudila i to priznati koji spominjem u svojoj knjizi.

–        Baby and beyond – Allison Auth – žena koja je imala 4 djece jedno za drugim i stvarno joj je bilo teško. Govori o svom mentalnom zdravlju, ali i fizičkom, odnosu sa suprugom, svojoj vjeri… S njom se nisam toliko poistovjetila, a i po nekim stavovima mi je knjiga bila preamerikanizirana. Naljbolji dio se odnosi na prehranu i suplemente i utjecaj na mentalno zdravlje.

–        Drugo stanje – priče o porodima – urednica Sandra Babac – Ovu knjigu mi je bilo dosta mučno čitati. Naime, od 43 priče o porodima u toj knjizi, valjda 85% su teške priče. Trudnoće i porodi koji nisu tekli glatko, opisi lošeg tretmana u našim bolnicama… toliko nepotrebne boli, fizičke i emotivne. Najbolje su prošle mame koje su otišle roditi van Hrvatske. Ne računam par priča koje su podijelili očevi, bile su uglavnom light i humoristične, ali oni ionako nisu bili u maminoj koži.

–        Mala Kme osvaja svijet – Martina Frka Milotić – Knjiga s kojom se jako poistovjetila. Ta žena kao da je u većini priča u mojoj glavi. Očito smo slične. Pratila sam njezin blog već neko vrijeme i već sam po drugim statusima naslutila da puno toga dijelimo, ali kad sam pročitala i sve te njezine priče o majčinstvu (ima dvoje djece), isto naglašava da su bez filtera, u isto vrijeme sam bila neizmjerno tužna, kao i zahvalna što ih je pretočila u tekst. Martina je puna ljubavi, humora, a dijeli i gorkoslatku stvarnost. Knjiga je izdana 2015. godine, a kako je pratim online, vidjela sam i da je nedavno imala operaciju zbog neke teške „ženske“ bolesti radi koje su joj odstranili maternicu. Prvo što sam pomislila kad sam to vidjela je… sve to što je prolazila što opisuje u knjizi moralo je negdje ostaviti traga. Iduća misao je bila… moram se vraški potruditi da se tako nešto ne dogodi i meni. Preporučam da ovu knjigu pročitate. Neće vam biti žao. Makar i suzu pustile uz nju.

–        Nemajka – Vanja Runje – Ova knjiga najsličnija je knjizi Mala Kme osvaja svijet po tome što su priče iskrene, detaljne, relativno kratke, i često s duhovitim prizvukom (ili barem teatrom apsurda). Vanja se potrudila opisati razne životne situacije s dvoje male djece, i kako naže Najdražim mužem i Najdražim Psetom. Pritom nam otkriva i razne dvojbe koje je sama imala, a i nepravde koje je primjećivala. Otvoreno govori i o spontanim pobačajima koje je imala i po tom pitanju je pravo osvježenje. Preporučujem pročitati je.

–        Majka, žena i majčinstvo – Aleksandra Mindoljević Drakulić – ovo je prvenstveno stručna knjiga koje opisuje razvoj arhetipa majke i ulogu majke u društvu kroz stoljeća. Pisana je pomalo suhim, akademskim rječnikom pa nije baš lagana za čitanje, iako je sadržaj zanimljiv.

–        What mothers do – especially when it looks like nothing – Naomi Stadlen – Od svih knjiga koje sam pročitala o majčinstvu, ova mi je za sada daleko najbolja. Pogađa u srž, s lakoćom opisuje koncepte koje su i samim majkama nepoznati dok im se događaju, prepoznaje uzorke i daje objašnjenja. Ne mogu opisati koliko sam puta čitajući knjigu, zastala i pomislila – da, to je to, kako je to super rekla! Dala bi je svakoj mami da je pročita.

–        Svjesno roditeljstvo – Nada Bučević – iako knjiga ima neke dobre poruke, generalno mi nije sjela, previše je pisana s visoka za moj ukus.

–        Mame, budite nježne (i) prema sebi – Beccy Hands i Alexis Stickland – knjiga koju su napisale dvije primalje/doule i potrudile su se biti tople i praktične. Ima korisnih savjeta, a i ilustracije čine iskustvo čitanja ugodnijim. Ne pričaju toliko detaljno o mentalnom zdravlju mama, ali sadržaj je generalno koristan i lagan za čitanje.

–        Ne baš savršena mama (Unmomsy mum u originalu) – Sarah Turner – najsličnija koju sam pročitala do sad je Nemajka, niz iskrenih priča o životu s dvoje male djece, svim apsurdima, kaosima, mukama (i divotama) koje mama proživljava. Knjiga je iskrena i oslobađajuća, a autorica se ne libi otvoriti ni o težim temama – kako je htjela djevojčicu, a dobila dva dečka, kako joj nedostaje vlastita majka koju je izgubila kad je ona bila tinejdžerka, do muka sa seksom nakon djece. Vrlo vrlo otvoreno opisuje svoja ludila i dane kada joj majčinstvo ide na živce. I zbog toga joj odajem priznanje. Prošarana je tipično britkim (i bar meni) odličnim britanskim humorom. Preporučujem je od srca.

–        Budizam za majke – Sarah Napthali – Meni je budistička filozofija bliska po načelima pa mi se svidjela knjiga. Autorica je iskrena o vlastitim borbama, a i praktična u tome kako promišljati o svojim stanjima i kako možemo sve te situacije koristiti za svoj duhovni rast. Opis kaže: „Ovo je knjiga za majke opterećene balansiranjem između odgoja djece, karijere, obitelji, partnera i hormonskih promjena. Predstavlja razne budističke tehnike koje ženama mogu pomoći da sačuvaju vezu sa svojim unutarnjim ja, budu mirnije i sretnije osobe i time i bolje majke.”, par citata iz knjige: „Neprekidno u strci zbog potreba drugih, majke stalno daju od sebe – i stoga moramo pronaći način da neprekidno obnavljamo svoj izvor energije.“,  „Kao majke, mi smo posebno spremne za Buddhina učenja jer smo na vrlo intiman način spoznale dvije njegove temeljne postavke: znamo da u životu postoji patnja, i upoznale smo pravu ljubav.“, „Majke male djece same su na svijetu. Nismo samo fizički izdvojene iz svijeta drugih odraslih ljudi. Nego često na prste jedne ruke ne možemo nabrojiti ljude kojma se možemo obratiti kad nam zatreba pomoć… A za većinu nas majki upravo je ovo vrijeme kada nam je prijateljstvo potrebnije nego ikada.“

–        Ženski povratak sebi – Natalia de Barbaro – nije usmjerena samo na majčinstvo, opis kaže: „Ova knjiga je napisana za sve žene koje se osjećaju kao da su same na svom putu. Koje se, iz neznanja o boljem, očajnički drže starih obrazaca koji ih drže sputanima. Koje osjećaju da se u njihovom životu nagomilano previše dužnosti, a radosti kao da su isparile. Nisi sama. Napisala sam ovu knjigu da ostavim tragove vlastitog puta, da pomognem i drugim ženama koje se ne mogu othrvati nemoći, strahu i tuzi, i koje osjećaju da ne mogu biti Svoje, u punini značenja te riječi.” Pročitala sam je i iako je bila pomalo “nabacana” mislima, svidjela mi se. Autorica je iskrena o sebi, a i trezveno promatra uloge žena u društvu (i nas samih prema sebi) koje naziva Pokorna, Snježna kraljica i Mučenica. Potakla me na razmišljanje, a to cijenim.

–        Bijes – Monica Isakstuen – kaže opis: „U romanu Bijes, čije je norveško izdanje uredio Karl Ove Knausgard, Monica Isakstuen bavi se rijetko propitivanom temom: nekontroliranim naletima bijesa, osjećajem gubitka identiteta i enormnim stresom kojem su izloženi roditelji, ponajprije majke, u obiteljima s više djece. Protagonistkinja, majka djevojčice, u novoj vezi dobiva blizance, i suočava se s roditeljskim i partnerskim izazovima za koje nije sigurna može li ih podnijeti. Roman Bijes kontrapunkt je često pretjerano idealiziranim, sentimentalnim opisima obiteljskog života; realno prikazuje situacije u kojima će se mnogi prepoznati, a rijetki će to i priznati.” Knjiga se brzo čita jer je zapravo zbir crtica – života prije i poslije djece, refleksija o odnosu s partnerom, o njoj samoj koju ne prepoznaje. Životno, bez dlake na jeziku i potresno.

​

Ostale knjige o majčinstvu koje sam našla, ali nisam još pročitala možete naći na blogu Tko još piše o istini u majčinstvu?