Kad je sport u pitanju, svima je normalno da radimo s trenerom. Bio to timski ili individualni sport želimo da nam netko pomogne svojim znanjem i iskustvom da ostvarimo bolje rezultate, da se bolje pripremimo za iduću utakmicu, sezonu ili kvalifikacije. Trener je i taj koji može izvući iz nas naš potencijal i raditi na tome da ga razvijemo do maksimuma. On ili ona nam pomaže i prebroditi neuspjeh ili razočaranje i ohrabriti nas kad je to najpotrebnije.
Zašto ne bismo i život promatrali u tom kontekstu?
Život nam također donosi sa sobom svoje utakmice i bitne susrete koji nam mogu odlučiti daljnji tijek životnog puta. Donosi nam i neuspjehe s kojima se trebamo znati nositi, trenutke kada gubimo motivaciju, a i poziva nas da iskoristimo svoje potencijale. Kao i u sportu, za vrhunske rezultate u životu, može nam pomoći coach. Zašto ga onda većina ljudi ne potraži?
Najčešći razlozi obično su misli poput:
Ako potražim pomoć coacha, to znači da sam nesposoban (ili lud) – tj. bojimo se stigme i toga što će drugi ljudi misliti o nama. Ja to sve već mogu i trebam sam/a – teško nam je zatražiti pomoć jer mislimo da je to znak slabosti i da bi sve svoje probleme trebali znati riješiti sami.
Ne želim da netko odlučuje umjesto mene – smatramo da je coach netko tko će nam govoriti što da radimo i da s time predajemo sudbinu u tuđe ruke.
Svi ti razlozi ako bismo o njima dva put promislili ne drže vodu i ne djeluju u našem najboljem interesu. Traženje pomoći kod stručnjaka, bio to terapeut, psiholog ili coach još uvijek (nažalost) nije nešto što je općenito prihvaćeno u društvu, no s porastom stresnog načina života, kao i statistikama koje pokazuju da smo sve više izolirani, usamljeni i s narušenim mentalnim zdravljem, polako raste i priznanje da nam i na području životnih vještina treba pomoć. Osobno vjerujem da će doći dan kada će emotivno i mentalno zdravlje kao i živjeti ispunjenim životom biti jednako bitno kao i fizičko zdravlje i da će biti normalno obratiti se coachu jednako tako kao što je uobičajeno obratiti se liječniku kada se ne osjećamo idealno u vlastitom tijelu.
Što ste tiče dozvole da tražimo pomoć, tu možemo u velikoj mjeri zahvaliti društvenom poimanju da je zatražiti ruku nešto što treba izbjeći pod svaku cijenu čime si činimo medvjeđu uslugu. Svi ljudi oko nas koji su nešto napravili u životu, reći će nam da nisu to uspjeli sami. Svima je potrebna pomoć. Ponekad i samo zato da bismo u nečemu bili brži i efikasniji. Kad smo bili manji, prijatelji su nam znali postaviti ukrštene dlanove da bismo se lakše popeli na zid. U odrasloj dobi coach može biti taj koji nam može postaviti i pridržati ljestve da se lakše i brže „popnemo“ do poslovnih i životnih ciljeva.
Kad je odlučivanje u pitanju, treba razumjeti da je coach osoba koja nam zna postaviti prava pitanja pa da sami možemo doći do odgovora koje tražimo. On ili ona nisu ljudi koji će nas ubiti savjetima ili nam reći što je najbolje za nas, oni nam mogu pomoći da se preispitamo, dobijemo okus opcija koje su pred nama i da onda lakše odlučujemo. Oni su i ti koji nas mogu držati odgovornima za odluke koje smo već donijeli pa nećemo moći tako lako prevariti sebe i druge da smo npr. započeli neku dobru naviku iako zapravo nismo.
Ukratko, coachevi su ljudi koji nam mogu pomoći u raznim životnim situacijama s kojima se svi susrećemo, od neuspjeha do uspjeha, od traženja do pronalaska odgovora. Ne bismo li svi imali mogli imati koristi od nekog takvog trenera za život?
Saznajte više o mom pristupu coachingu.
Članak obavljen na stranicama Hrvatske udruge za coaching.
Comentarios